Opet se Amfilohije oglasio kletvama. Njegove hit-kletve trebalo bi snimiti, narezati klasičnu vinilsku ploču (iz poštovanja prema konzervativizmu njegove matične produkcijske kuće), i prodavati kao izdanje novih Zvezda Granda: “Najlepše kletve mitropolita Amfilohija”. Strana A: “Sve im se srušilo”, “Zakovani za most”, “Prokletnici”, “Kletva jedna mala…”, a za stranu B ostaviti klasiku: “Kletvom do Raja”, “Proklela si me kao zadnju cigaretu”, “Proklelo se dvoje mladih”, “Kuni lepi grome moj” i slično.

To bi bilo sjajno – zamislite kad mitropolit zapjeva iz sveg mozga: “Kunem danju, kunem noću, kunem brale, kog god hoću”. Pa ko ne bi kupio takav disk. Tako da više o značajnim datumima ne biste morali da čekate TV izvještaje da čujete kako mitropolit kune. Kad ste god raspoloženi, kad vam je potrebna duhovna podrška, neophodni spiritualni impuls, samo stavite ploču – i poteče taj jezik ljubavi…

Sa javne scene su otišli Milo i Sveto. Još da ode Amfilofije, i, mogli bismo da kažemo da su otišli svi ključni akteri paklenih devedesetih u Crnoj Gori.

Naravno, to sa Amfilohijem ići će teže. Crkva je, u principu, još konzervativnija i netransparentnija organizacija od bilo koje partije, a tamo, u Crkvi, je li, sigurno se neće desiti da neko strada zbog građevinskih ili poslovnih mućki. Tamo se za to dobijaju poeni, i bolje mjesto u “Raju”, poznatom nebeskom hotelu sa devet zvjezdica.

Za Crnu Goru bi Amfilohijev odlazak bio jednako ljekovit kao što bi mogao biti i odlazak, ovdašnjim intelektualcima (lelekačkog usmjerenja) omiljenog predstavnika “crnogorske muške ljepote”.

Tupi ljudi ispadaju najgluplji kada hoće da budu duhoviti – tako i Amfilohije. Njegove “provale” – poput ove sa “čirgilicom” ne samo da nisu originalne, već su lišene čak i bilo kakve forme šarma. Ili, cinizam njegove konstrukcije o “jeziku ljubavi”. Jednako kao što se “jezikom ljubavi” koristio kada je davao skandalozne fašisoidne izjave o Paradi ponosa u Beogradu, ili njegove ranije izjave o Crnogorcima, zakivanju za most, “nakotu”, riječi na Đinđićevoj sahrani, “kopiladi”, “logorskim vatrama”…

U normalnoj zemlji, i pola od ovoga bilo bi dovoljno da se stvar nazove pravim imenom: fašizam i mrak. Uzgred, zanimljiv detalj naći će čitalac “Piščevih zapisa” Dobrice Ćosića. Dakle, zamislite koji je sve to mrak, kad i Ćosić, na jednom mjestu, govoreći o Amfilohiju i jednom od njegovih prvih saradnika, koristi formulaciju da su to “mračnjaci i pokvarenjaci”. Ono što je jasno i vidljivo čak i najvažnijem ideologu srpstva – u Crnoj Gori ne smije da kaže niko. Ovdje se vodeći političari i dalje utrkuju za mitropolitove simpatije. Ostao im, valjda, refleks iz ranih devedesetih.

No, kako vidim, ovih dana odasvud se napada mitropolit SPC u Crnoj Gori. Zasluženo, nema sumnje, ali – u suštini krajnje neprincipijelno: sada ga napadaju neki ljudi i neki mediji, koji su ga do juče doživljavali kao moralnu vertikalu svoje epske svijesti. Čim se uđe u zonu horskog pjevanja, meni tu nije mjesto. Tako da ćemo zgražavanje ostaviti čitalačkom osjećaju potrebe i mjere. Uostalom, pitanje “crkve” na Rumiji nije pitanje za identitetske eksperte opšte prakse – to je prije svega pitanje pravne države. Po zakonu, “crkvi” tamo nije mjesto. To što ona i dalje stoji tamo, znači da u Crnoj Gori postoje oni kojima može biti da ne poštuju zakon.

Ipak, meni je u svemu zanimljiv jedan unekoliko bizaran, ali vrlo govorljiv momenat.

Sjećate se Vjerice Radete? Gospođa iz Srbije koja je sa skupštinske govornice, između setova maštovitih kletvi, vrlo ozbiljno objašnjavala da stručnjaci nisu saglasni koliko je dejstvo kletvi na potomstvo prokletog: da li doseže do sedmog ili pak jedanaestog naraštaja…

Vidim, neki dan u novinama, poznati pjevač tvrdi da ga je ugledni intelektualac i funkcioner – kleo i proklinjao.

Dominacija diskursa kletve u jednom društvu je opak simptom. Tamo gdje je kletva način komunikacije rečeno je zbogom svim mogućim formama razuma i razboritosti. To je bolesno društvo. Zato je mitropolit, kao i gospođa Radeta, najpametniji kad ćuti.

Opet, živimo vrijeme spektakla. Možda se uskoro neki operater mobilne telefonije sjeti da pusti novi paket, nazvan “Amfilohije Plus”. Možete gotovo besplatno da proklinjete koga hoćete, za 0,0001 euro-centa po jednoj kletvi. Dok vam se sa displeja smiješi Amfilohije. A ako smislite neku posebno maštovitu kletvu, dobijete glavnu nagradu: zlatni kipić mitropolita. Oskar za kletve.

(www.vijesti.me)