U devet osnovnih škola u Kantonu Sarajevo od ove godine, uz njemački, francuski i arapski, može se izabrati i turski jezik kao izborni. Turski kulturni centar Junuz Emre će finansirati udžbenike i plaćati nastavnike tokom dvije godine.
Ukoliko se pokaže veće interesovanje, od naredne godine bi i u ostalim školama mogao biti ponuđen ovaj jezik. Učenje turskog jezika dodatno je primamljivo za bosanskohervegovačke učenike, jer ova zemlja nudi i mogućnost besplatnog nastavka školovanja u Turskoj. No ono što jedni vide kao prednost, drugi propituju iz ugla opravdanosti, ali i političkih igara.
Osnovci u devet osnovnih škola u KS će od ove školske godine, uz već obavezan engleski, te njemački, francuski ili arapski, kao drugi jezik moći izabrati i turski. Iako je ministar obrazovanja, nauke i mladih KS Damir Marjanović entuzijasta kada je riječ o projektu, iz njegovih riječi iščitava se kako je u slučaju uvođenja turskog jezika lobiranje odigralo veliku ulogu.
„Turski centar je dao jednu jako zanimljivu inicijativu. Rekao je da su oni zainteresirani da turski jezik prezentiraju bh. javnosti. Sprovedena je anketa u devet škola i oko 150 učenika je iskazalo interesovanje ka tome – i eto vam osnovnih parametara. Imamo profesore koji će predavati. U prve dvije godine ti profesori će biti finansirani od strane Turskoga centra i Turske ambasade, a nakon dvije godine će se revidirati ovaj projekat i vidjećemo gdje je i kako dalje“, navodi Marjanović.
Rezultat Marjanovićevog uzorka je 150 đaka osnovnih škola koji će učiti turski, mada procjene govore da u ovu grupu spada oko 4,5 hiljade djece koja će tek dogodine imati priliku da se izjasne.
Da se nad bh. sistemom obrazovanja treba debelo zamisliti, poručio je nedavno u svom tekstu književnik, novinar i urednik Ozren Kebo. Uz već opterećen obrazovni sistem, upitno je zašto se uvode novi predmeti i zašto o njima nema šire javne rasprave, navodi Kebo.
„Nisam siguran da je to dobar potez iz mnogo razloga. Prvo zanima me s kojom je argumentacijom donesena takva odluka, nakon koje javne rasprave, da li su konsultirani roditelji, kakva je interesna motivacija za nešto tako, da li djeca već imaju dovoljno predmeta, zašto baš turski a ne recimo ruski, da li neko misli da je Sarajevski kanton posebno blisko vezan sa Turskom u odnosu na druge kantone i u odnosu na RS. Ovo pitam vrlo zlobno znajući da najjači turski partner na Balkanu nije BiH nego Srbija. Prema tome, ima mnogo, mnogo pitanja koje stoje iza toga, a ne vidim nijedan smislen odgovor ni na jedno od tih pitanja. Objektivno protiv Turske nemam ništa, mislim da je to fascinantna zemlja koja izbija u prvi plan kad je evropski kontinent u pitanju na mnogim segmentima života, rada i postojanja, ali turski jezik ovako iz čista mira uvesti u ionako pretrpan obrazovni sistem koji zaslužuje radikalne reforme, meni je to potpuno nejasno. Evidentno da je politika umiješala prste, a kad se politika miješa u obrazovanje ili bilo koje druge segmente života gdje joj nije mjesto, onda znamo da rezultat uvijek bude loš. Ja sam potpuno iznenađen i ne vidim razloga za takvu odluku“, navodi Kebo.
U Tuzli fokus na njemački
Turski partneri ne kriju da im je interes da prošire svoj dijapazon uticaja na ovim prostorima i u sferu obrazovanja. Već godinama za bh. studente, zahvaljujući tradicionalnim vezama, omogućeno je besplatno školovanje u Turskoj. V.d. direktora Turskog kulturnog centra Yunus Emre Rabia Bozkurt kaže:
„Poznato je da turska ekonomija raste svake godine sve više i više, a i kultura i civilizacija su okrenute prema nama. Ovo je jedan obrazovni i kulturni projekat. Cilj je da unuk razumije svoju nanu i dedu kad pričaju.“
Za sada se čini da Sarajlije nemaju ništa protiv da se uz postojeće omogući i izbor turskog jezika.
Sličan projekat bio je ponuđen i Tuzli, no interesovanja nije bilo. Edin Jahić, donedavno predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola općine Tuzla, navodi kako je opredjeljenje roditelja da njihova djeca pohađaju jezik koji će im provjereno otvoriti mogućnost zarade u Zapadnoj Evropi – njemački. Čak i pored primamljive mogućnosti nastavka školovanja u Turskoj.
„Naše bh. tržište radne snage orijentisano je prema Njemačkoj i svako vidi svoju djecu da se školuju ili da eventualno rade u Njemačkoj, tako da je 90 posto njih opredijeljeno da drugi strani jezik bude njemački, tako da ni francuski jezik nije uspio da se nametne kao drugi strani jezik. Kad je u pitanju turski jezik, stoji određena zainteresovanost, međutim nisu se stekli uslovi da se napravi jedna kritična masa koja bi mogla da uvede turski jezik kao drugi strani jezik u tuzlanskim školama“, navodi Jahić.
O tome šta je bliže đacima u Sarajevu – Turska ili Njemačka, znaće se tek za dvije godine. No niko nije iznio rješenje šta će biti sa djecom koja počnu učiti turski ukoliko projekat ne uspije.
(Dženana Halimović, Slobodna Evropa)