Skip to main content

PAVLE RADIĆ: Uzmimo sve što možemo, želuci su prazni

Autonomija 21. јул 2013.
2 min čitanja

Tako se to radi. Brzo i efikasno. Jesmo li naprednjaci ili nismo? Jesmo li evropejci ili nismo? Ko to kaže da nismo?

U pripremnoj fazi merkaš preduzeća koja naši još nisu zaposeli. Dobro, nema ih puno. Ona bolja i atraktivnija planula su očas posla, odmah posle preuzimanja republičke i gradske vlasti. Jest malo bilo natezanja oko preuzimanja gradske vlasti, ali se i to nekako završilo. Radikalski. Raspodeljena su sva komunalna i budžetska preduzeća i ustanove, raspodeljene su institucije kulture, „Dnevnik“, Novosadski sajam, i da ne nabrajamo. Preuzeli su i preuzimaju naši i ono što je pod nadležnošću grada, i pod nadležnošću pokrajine, i pod nadležnošću republike. Nije bitno što gunđa pokrajinska vlast. Kakve nadležnosti i kakve pravne procedure. Ako zatreba, naš Ustavni sud će ionako sve pod pokrajinskom nadležnošću začas osporiti i prebaciti pod nadležnost republike. Dakako, držeći se striktno Ustava i zakona. Ustavni sud je to!

Elem, ako se prate dobro raspoređeni insajderi, drugi ešalon nezadovoljnih rukovodilaca (neko kaže, gramzivih karijerista) može itekako još pronaći unosnog uhlebljenja. Još se nađe dobrih firmi koje, gle čuda, još nisu preuzete. Na primer, Luka Novi Sad. Trebalo je samo proveriti poslovanje, dobit, plate i posebno bonuse „menadžmenta“. Kad se vidilo da je reč o slatkom zalogaju koji još drže „oni“, aktiviraš dobro provereni mehanizam za zaposedanje i posao završiš za manje od dvadeset i četiri sata.

Od sazivanja vanredne sednice Skupštine akcionara, donošenja odluka o smeni starog i imenovanja novog „menadžmenta“ (samog sebe, sa izabranim kompanjonima), ažurnog ozakonjenja novog rukovodstva preko podobne Agencije za privredne registre (za nekoliko sati, za neke odluke trebaju im meseci). Naravno, tome odlično dođe namerna statusno-pravna nesređenost i brljavež, koja daje široke mogućnosti za arbitraran natup onom ko ima moć. Ko ima političko zaleđe. E da, u tih naprednjački efikasnih dvadeset i četiri sata ili nešto malo više, ubrojan je i „generalni štrajk zaposlenih“, pregovori sa štrajkačima i „kompromisan“ ishod. Vuk sit i ovce na broju!

Malo buke u medijima, koja se smirila takoreći brže nego što je i počela. Kao i oko svega što se ovde radi na hajdučki način, kako zakeraju nekakvi građani kojima je stalo do legaliteta i vražijih procedura. Ipak su to naši mediji, koji nemaju ništa protiv da se i u Luci Novi Sad statusno stanje i poslovanje usaglase sa zakonima. Dobro je da se jelda i tog neko prihvatio, pa makar i lekar koji verovatni nikada nije bio u Luci, a kamoli da se bavio poslovanjem luka. Šta smeta? Pa hoćemo li ili nećemo u Evropu? Mogao bi i smenjeni direktor luke bez ikakvih problema da preuzme rukovođenje Kliničkim centrom, ako je na to polzu naroda.

Lekar, radikalsko gorljivi predsednik odborničke grupe naprednjaka u gradskom parlamentu, preko noći postade direktor profitabilne rečne luke. Dakako, uz aminovanje republičkih moćnika koji su naravno za poštovanje zakona i procedura, za poštovanje nadležnosti, za Evropu i evropske vrednosti,.

Novi direktor je odmah obećao da če se boriti za zakonitost u poslovanju, za poboljšanje standarda zaposlenih, za nove investicije i širenje poslovanja. I zaštitu užih i širih društvenih interesa.

A sad svi na svoje radne zadatke. Stvar sa lukom je brzo i efikasno završena. Kao i sa mnogo čime ovde.

(Autonomija)