U augustu 1992. godine, tijekom opsade Sarajeva, kulturno srce grada pretrpjelo je katastrofalan udarac. Sarajevska Vijećnica, remek-djelo arhitekture i ponosna rezidencija Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, bila je napadnuta i spaljena u činu koji se s pravom naziva kulturocid. Ovakav napad nije bio slučajan; bio je to način uništenja identiteta i historije jedne priče, čin brisanja kolektivnog sjećanja koje je Vijećnica utjelovljavala.

Vijećnica, sagrađena u kasnom 19. stoljeću bila je više od same građevine. Ona je bila simbol Sarajeva i jedan od najprepoznatljivijih objekata historije Bosne i Hercegovine. Njezina uloga kao Nacionalne biblioteke učinila ju je riznicom znanja, u kojoj su se čuvale neprocjenjive zbirke knjiga, rukopisa i dokumenata. Upravo ta baština na ovaj dan postaje meta, a njezino uništenje predstavljalo je pokušaj brisanja kulturnog temelja naše države.

Nakon granatiranja Vijećnice vatra je progutala gotovo 80% knjižničnog fonda, uključujući dva milijuna knjiga i časopisa, te stotine hiljada unikatnih rukopisa i dokumenata. Među uništenim blagom bili su i jedinstveni spisi koji su dokumentirali historiju Bosne i Hercegovine. Uprkos herojskim naporima građana i zaposlenika koji su pod snajperskom vatrom pokušavali spasiti barem dio kolekcije, uništenje je bilo gotovo potpuno. Prizori ljudi koji iznose goruće knjige na ulicu, simbolično spašavajući ono što se spasiti može, ostali su trajna slika te tragedije.

Uništenje Vijećnice postalo je globalni simbol barbarstva i rata protiv kulture tokom rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj čin pokazao je da su ratni ciljevi nadilazili puku teritorijalnu dominaciju i da je uništavanje kulturnog nasljeđa bilo ključan element strategije etničkog čišćenja. Spaljivanje Vijećnice nije bilo samo uništavanje zgrade, već i uništavanje sjećanja, znanja i identiteta.

Iako je bilo potrebno više od dvadeset godina, Vijećnica je obnovljena. Svečano je ponovno otvorena 9. maja 2014. godine, na Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Danas, Vijećnica ne služi samo kao gradska vijećnica, već i kao muzej, spomenik i mjesto sjećanja. Otvorena je za građane Sarajeva i turiste iz cijelog svijeta, podsjećajući sve na strahote rata, ali i na snagu ljudskog duha i volje za obnovom. Godišnjica spaljivanja Vijećnice, koja se obilježava svake godine, služi kao podsjetnik na važnost očuvanja kulturnog nasljeđa i otpora svakom obliku uništenja. Vijećnica stoji kao živi dokaz da se sjećanje ne može spaliti, a da se kultura, iako ranjiva, uvijek može ponovno roditi iz pepela.

Rijad Cerić (Tačno.net)