„Vlast u RS-u danas implicitno priznaje ono na što se mjesecima upozoravalo: Dodik je nelegalno predložio mandatara i Vlada RS-a je formirana na toj osnovi – nelegalna. Savo Minić je prvo nelegalno imenovan za premijera. Zatim je pet mjeseci glumio premijera. Onda mu se, gle čuda, mandat povlači. I sada će, po istom scenariju, moguće biti ponovo imenovan – ali ovog puta „legalno“. Sistem ovdje ne postoji. Postoji samo Dodik i njegove želje, čestitke i pozdravi.“

Ako neko još uvijek misli da je u entitetu RS riječ o vlasti, institucijama i procedurama, vrijeme je da se probudi. Ono što danas gledamo nije ni politika, ni pravo, ni država u pokušaju. Ovo je skeč. Loš, izlizani skeč u kojem Milorad Dodik od entiteta pravi privatni improvizirani rijaliti studio, Narodnu skupštinu pretvara u zaludnu statističku grešku, a zakone u pravne rekvizite koji se vade po potrebi – kao gumena palica na vašaru.

Glumačka tačka-premijer

Slučaj Save Minića je školski primjer. Ili, preciznije, primjer za udžbenik Kako ubiti pravni poredak u deset lakih koraka. Minić je prvo nelegalno imenovan za premijera. Zatim je pet mjeseci glumio premijera. Onda mu se, gle čuda, mandat povlači. I sada će, po istom scenariju, moguće biti ponovo imenovan – ali ovog puta „legalno“. Ako vam se od ove rečenice vrti u glavi, nije problem u vama, nego u sistemu. Jer sistem ovdje, da se ne lažemo, ne postoji. Postoji samo Dodik i njegove želje, čestitke i pozdravi.

Da razjasnimo, bez zamagljivanja: Savo Minić nije problem sam po sebi. On je simptom. On je figura na šahovskoj tabli na kojoj jedan igrač pomjera sve figure, određuje pravila, sudi sam sebi i proglašava pobjedu i prije nego što partija počne. Minić je pristao da bude mandatar kojeg predlaže čovjek bez mandata. Time je pristao da bude premijer vlade koja pravno ne postoji. I sada, kada se očekuje odluka Ustavnog suda, isti taj Minić treba da „vrati mandat“, da bi mu ga mogućno opet dala privremena predsjednica, kao da se radi o grešci u administraciji, a ne o brutalnom gaženju ustava države i sprdnji sa entitetskom Skupštinom.

Ovo je pravna akrobacija. Cirkus s pečatom.

Vlast u RS-u ipak kapitulirala

Vlast u RS-u danas implicitno priznaje ono na što se mjesecima upozoravalo: da je Dodik nelegalno predložio mandatara i da je Vlada RS-a formirana na toj osnovi – nelegalna. Da nije bilo apelacije Ustavnom sudu, da nije bilo straha od presude, ova farsa bi trajala dokle god treba. Ali pošto je presuda na vidiku, sad se žurno popravlja scenografija. I to se zove „rekonstrukcija vlade“. Iskreno, to se zove panika i (zaslužena) kapitulacija.

Jer šta se zapravo dešava?

Dešava se priznanje da je sve dosad bilo lažno. Da je Narodna skupština RS-a, onako kako je glasala, glasala o ničemu. Da su ministri sjedili u foteljama bez pravnog osnova. Da su odluke, uredbe, budžeti – potencijalne nelegalne tempirane bombe. I da se sada pokušavaju oprati ruke sistema tako što će se ista osoba, isti čovjek, isti kadar, isti poslušnik – imenovati ponovo, samo ovaj put uz formalno poštovanje zakona.

Postoji i druga opcija-da ostane status v.d. do opštih izbora, što opet ne mijenja činjenicu da je povučen sa mjesta mandatara.

To nije vladavina prava. To je vladavina forme bez suštine.

U septembru sam napisao da je Dodikova vlada „nelegalna i nevažeća pravna nula“. Danas, nekoliko mjeseci kasnije, vlast RS-a to praktično potvrđuje. Da nije bilo nelegalnosti, ne bi bilo potrebe za povlačenjem mandata. Da je sve bilo čisto, ne bi se čekala odluka Ustavnog suda s knedlom u grlu. Da je ovo država, a ne privatni posjed, ovakav skandal bi značio politički kraj. Ovdje je to samo još jedan dan u kancelariji.

Dodik je taj koji uništava instiutucije entiteta

Najtragičnije u svemu je što se sve ovo radi uz potpuno ponižavanje Narodne skupštine RS-a. Ta institucija, svedena je na Dodikovu prćiju. Skupština diže ruke kada treba, spušta ih kada treba, i nikada – ali nikada – ne postavlja pitanje smisla. Danas će ponovo kobiva glasati o Miniću. Juče su glasali o njemu. Sutra će, ako treba, glasati i treći put. Jer nije poenta u zakonitosti. Poenta je u trajanju.

Svaki dan više na vlasti vrijedi kao zlato.

Igor Crnadak je u pravu kada kaže da bi novo imenovanje mandatara u ovom trenutku bilo izrugivanje izbornoj volji. Ali idemo dalje: ovo nije samo izrugivanje izborima, ovo je izrugivanje zdravom razumu. Dok se u RS-u ponavljaju izbori, dok se čeka rasplet, dok postoji realna mogućnost promjene vlasti, SNSD pokušava da zaključa sistem, da produži mandat nelegitimnoj vladi makar još malo. Jer u Dodikovom univerzumu, vlast nije sredstvo. Vlast je jedini smisao.

I zato je ova priča važnija od jednog imena, jednog nelegalnog premijera, jedne ubleha-vlade. Ovo je priča o entitetu koji je sveden na improvizaciju jednog čovjeka. Ovo je priča o institucijama koje postoje samo dok služe jednom čovjeku. Priča o pravu koje se poštuje samo kada prijeti kazna. I o građanima koji žive u prostoru gdje je sve privremeno – osim bahatosti vlasti.

U RS-u danas imate paradoks: vlast koja se javno ruga državi i njenim zakonima, ali ih potajno priznaje kada joj zatrebaju. Dodik se godinama kune da ne priznaje Ustavni sud BiH. A sada, upravo zbog tog suda, mijenja premijera – da bi istog tog premijera imenovao ponovo. Ako to nije sprdnja, ne znam šta jeste.

Ovo je realnost RS-a pod Dodikom: entitet u kojem se zakon krši bez posljedica, dok god neko ne zaprijeti presudom. Entitet u kojem se nelegalno stanje „legalizuje“ retroaktivno. Entitet u kojem se vlast boji prava, ali se narodu predstavlja kao da je iznad njega.

I na kraju, da se ne lažemo: ovo nije slabost sistema. Ovo je sistem sam. Dodikov sistem. Sistem u kojem su pravila fleksibilna, institucije poslušne, a odgovornost nepostojeća. Sistem u kojem se premijeri smjenjuju da bi ostali isti, a zakoni poštuju samo kad prijete kaznom.

RS danas nije talac opozicije, Sarajeva ili Ustavnog suda. Ona je talac Milorada Dodika. I dok god se ova farsa predstavlja kao normalnost, dok god se nelegalno pokušava pretvoriti u „proceduralni propust“, entitet će ostati ono što je Dodik od njega napravio – privatna, familijarna prćija s javnim budžetom.

A Savo Minić? On će, izgleda, opet biti premijer. Legalno, kažu. Samo nemojte pitati koga i čega. Ni on se ne pita.

(Radiosarajevo.ba, foto: privatna arhiva)