“Imamo danas spregu onih koji puštaju te poruke, onih koji su u trenutku uhićenja ministra Horvata znali o tome više nego policija i mi, koji smo sve to gledali uživo na televiziji. Nije to normalno. To nije mogao znati nitko tko nije povezan s nekim tko prati proces. Promijenit ćemo zato Zakon o kaznenom postupku, promijenit ćemo Kazneni zakon, i ovakve situacije da nam iz spisa nekontrolirano, namjerno, politički selektirano, aranžirano stvari izlaze van i čine nam političke probleme više se neće događati. To će biti kazneno djelo.“

Tako je u veljači prošle godine govorio premijer Andrej Plenković, ogorčen činjenicom da nije bio pravodobno informiran o istrazi protiv svojega ministra Darka Horvata, nego je za njegovo hapšenje saznao gledajući ga „uživo na televiziji“. Obišao je potom još nekoliko desetaka mikrofona poručujući kako „nije to normalno“ i kako će on toj nakaradnoj praksi stati na kraj.

Rečeno – učinjeno. Hadezeovska većina u parlamentu najprije je izglasala Zakon o zaštiti bande – popularno zvanim „lex AP“ – koji „curenje informacija iz istraga“ tretira kao kriminalno djelo i predviđa zatvorske kazne za prekršitelje. Ista je većina potom na funkciju državnoga tužitelja instalirala Ivana Turudića, čovjeka od najvećega stranačkog povjerenja, koji, uz ostalo, tradicionalno nije u bliskim odnosima s istinom.

Zahvaljujući tome, dramatično se promijenila i takozvana životna praksa. Nedavno je zbog sumnje da je službenu karticu peglao u privatne svrhe uhapšen Josip Šarić, okorjeli hadezeovac, cjeloživotni gradonačelnik Otoka, ali tek nakon što je iznebuha, bez obrazloženja, dao ostavku na saborski mandat i prestao biti zastupnik HDZ-a. Prije njega je pod optužbom da je primao mito uhapšen Josip Škorić, okorjeli hadezeovac, ali tek nakon što je iznebuha, bez obrazloženja, dao ostavku na mjesto direktora Hrvatskih cesta i prestao biti namjesnik HDZ-a u toj državnoj tvrtki.

Očito je dakle da „imamo danas spregu onih koji puštaju“ informacije iz istraga i onih koji će se, prije nego što javnost za njih sazna, angažirati na smanjenju političke štete. Onaj koji je Škoriću i Šariću naložio da podnesu ostavke, pošto će biti izloženi kaznenome progonu, bez sumnje je dobro obaviješten, jer „to nije mogao znati nitko tko nije povezan s nekim tko prati proces“. Nema dvojbe da „imamo situaciju da nam iz spisa namjerno, politički selektirano, aranžirano stvari izlaze van“ – ali ne prema javnosti, nego prema vlasti – i time preveniraju „političke probleme“ koji se „više neće događati“.

Kako su premijer i tužilac, AP i IT, koordinirali proces razvlašćivanja i pospremanja u pritvor korumpiranih hadezeovaca, možemo samo nagađati, no savršeno je jasno da je komunikacija među njima morala biti intenzivna. Pa dobro, evo nagađanja:

IT: Josip Šarić.

AP: Kad?

IT: Sutra?

AP: Jesi ti normalan, Ivane?!

IT: Idući tjedan?

AP: Rano je to, jebo ga bog. Mora čovjek prije toga dati ostavku, da uspostavi distancu između sebe i stranke. A ne da ispadne da hapsiš saborskog zastupnika HDZ-a. Ta sranja smo imali ranije.

IT: Onda nakon ostavke?

AP: Nakon ostavke, normalno… Nego, zar se mi već nismo dogovarali oko Josipa Šarića?

IT: Škorić. To je bio Josip Škorić. On je već dao ostavku na dužnost direktora Hrvatskih cesta. Hapsit ćemo ga ovih dana.

AP: Čovječe. Dobro ljudi kažu da su svi hadezeovci isti, više ih ni po imenu ne možeš razlikovati… Samo, nastaviš li ti ovako, moj Ivane, ja ću ministre i zastupnike loviti po stranačkoj mladeži, među maloljetnicima.

IT: A jebiga, Andrej, moram i ja nešto raditi. Tužilac sam. A kriminal u Hrvatskoj cvjeta, sam to znaš. Lijepo smo se dogovorili: moramo godišnje prinijeti određenu količinu žrtava, da zabavimo javnost i glumimo pravnu državu, e kako bi ostatak kriminalne organizacije mogao mirno raditi. I ja se toga držim.

AP: Pa možeš valjda nagaziti i nekog esdepeovca, a ne samo naše ljude. Šaraj malo, brate!

IT: Ma trudio sam se iz petnih žila, ali džabe, vjeruj mi, nema ti tu kruha. Esdepeovci godinama nisu bili na vlasti. Ne mogu krasti i kad bi htjeli.

AP: Što onda? Ja bih valjda trebao izgubiti izbore da ti možeš provoditi stranačku pravdu, je li to? Ali tada i ti letiš s funkcije, dragi moj!

IT: Znaš kako se kaže, Andrej, prigode beru jagode. A na plantaži jagoda nema nikog osim hadezeovaca.

AP: Dobro, sad će ti biti i onih iz Zlomovinskog pokreta. Daj potkači i njih malo.

IT: Iz čega?

AP: Iz Zlomovinskog pokreta. To su nam odnedavno koalicijski partneri, Ivane… Što ti je smiješno?

IT: Bože, sad mi zvučiš kao onaj Ivančić iz Novosti. Tako se on šegači sa svetinjama, domovinu naziva zlomovinom. Čuj, Zlomovinski pokret…

AP: Pa mi sad i komuniciramo preko Ivančićeve kolumne. Što se praviš blesav, Ivane? A onda je red i da se držimo propisanog vokabulara.

IT: Ma ne pravim se blesav, nego ne znam zašto to radimo, Andrej? Mislim, ipak su ovo povjerljive stvari…

AP: Ma što je povjerljivo, molim te lijepo?! Ta mrcina iz Novosti je čisti ziceraš, drži se samo općepoznatih činjenica, nikad od njega ništa novo. To o čemu on piše, svi u ovoj zemlji znaju.

IT: Što svi znaju?

AP: Znaju da ti mene podrobno obavještavaš o stanju u istragama protiv korumpiranih hadezeovaca, kakvih je nebrojeno mnogo, da dakle organiziraš zakonom zabranjeno „curenje informacija“ u smjeru izvršne vlasti, da ja onda obavljam pripremne političke radnje uoči hapšenja, da dogovaram ostavke i poduzimam druge mjere u cilju zaštite ugleda partije, da kontroliram štetu… Svi u ovoj zemlji o tome sve znaju, pa onda i da besramno kršimo zakon što smo ga sami silom nametnuli.

IT: Koji zakon?

AP: Zakon o zaštiti bande, ako ćemo se držati vokabulara ove kolumne, kao pristojni gosti. Kolokvijalno „lex AP“.

IT: Taj zakon je namijenjen progonu novinara i zviždača, a ne onih koji zviždače i novinare žele zaustaviti.

AP: Razumije se. No mene, čisto teoretski, zanima da mi ti kao iskusni pravnik razjasniš jednu stvar. Tko bi po slovu važećega „lex AP-a“ u ovome slučaju trebao fasovati tri godine robije: tužilac Turudić koji omogućuje „curenje informacija iz istrage“, ili premijer Plenković koji „curenje informacija iz istrage“ koristi za spašavanje ostataka ugleda HDZ-a, sileći Škorića i Šarića da prije hapšenja daju ostavke na svoje funkcije? Jer ovi kao upućeni pripadnici bande znaju da će, ne daju li ostavke, sadržaj optužnica biti teži…

IT: Ma zajebi to, Andrej. Za novinare „lex AP“, za vladajuće „rolex AP“! To je moj stručni pravni sud.

AP: Ispravno, Ivane. U nekoj drugoj zemlji bi se državni tužilac i predsjednik vlade morali pridržavati zakona, a u Hrvatskoj se zakon mora pridržavati predsjednika vlade i državnog tužioca.

IT: Jedino što me muči je da u ovome članku to tako otvoreno i vulgarno ekspliciramo. Ne znam koliko nam je to pametno.

AP: A zašto ne bismo eksplicirali kad ionako svi sve znaju? Što, za sve će to s curenjem informacija iz istraga biti topla voda, a samo ću se ja praviti lud? Ma nema više šanse! Dosadila mi je gluma.

IT: Znam, Andrej, ali što time dobivamo?

AP: Pokazujemo da nas boli dupe.

IT: Da nas boli dupe?

AP: Kad pokažeš da te boli dupe, demonstriraš apsolutnu moć, Ivane. To je sad ta faza. Opozicija se pjeni, mediji se pjene, a mi se hladno autamo cereći im se u face. Znači, korumpirana vlast, plus korumpirano pravosuđe, jednako je boli me dupe! Razumiješ? Moć bez granica!

IT: I sad si iskoristio kolumnu onoga skota da to obznaniš? Kako se on, bogati, s time složio?

AP: Čuj njega, kako se složio… A zašto su drugo Novosti na državnom budžetu?

(Portal Novosti, foto: Srđan Veljović)