Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je da li je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u međunarodnoj izolaciji ili ima, kako on tvrdi, dosta prijatelja u svijetu. Sagovornici su bili u Sarajevu Nedžma Džananović Miraščija, profesorica Fakulteta političkih nauka i u Banjaluci Draško Aćimović, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Belgiji.

Bilo je riječi o tome kako je Dodik prošao na nedavnom Diplomatskom forumu u Antaliji, zašto se je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, od svih predstavnika Bosne i Hercegovine, koji su učestvovali na tom forumu, jedino sastao Dodikom, koliko je Dodiku važno prijateljstvo sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom?

Koliko su jake Dodikove veze sa evropskom ekstremnom desnicom i da li će se poboljšati njegov tretman u Evropskoj uniji ako ta desnica dobro prođe na junskim izborima za Evropski parlament.

Razgovaralo se i o tome na osnovu čega se Dodik nada da bi pobjeda Donalda Trumpa na novembarskim američkim izborima mogla otvoriti vrata proglašenju nezavisnosti Republike Srpske?

Koliko je Dodik važan ruskom predsjedniku Putinu s obzirom da ga Putin često prima i da ga je odlikovao jednim od najviših ruskih ordena, kao i o tome zašto je Dodiku potreban Putin i da li bi ga ruski predsjednik zaštitio ukoliko bi proglasio nezavisnost Republike Srpske, pa Zapad krenuo da ga smijeni.

Karabeg: Milorad Dodik se hvali da je odlično prošao na nedavnom Diplomatskom forumu u Antaliji, da je vodio, kako je rekao, uspješne razgovore sa velikim brojem značajnih političara. Da li to znači da Dodik polako izlazi iz izolacije?

Džananović Miraščija: Ova tema, kada je postavimo na ovaj način, svjedoči o vrlo opasnom trendu personalizacije politike. Treba postaviti pitanje kakva će biti pozicija Republike Srpske nakon Dodika jer ta personalizacija ne vodi stabilnim institucijama.

Što se tiče Dodikovog učešća na forumu u Antaliji, kad je u pitanju predsjednik Republike Srpske mi zapravo vrlo često ne znamo šta je istina, a šta je dojam koji on pokušava da ostavi. Dodik je u Antaliji u svakom slučaju imao neke vrlo zanimljive sagovornike. Izvještavanje o forumu u Antaliji u BiH medijima bilo je drugačije od onoga što je na tom skupu bilo prioritet. Kad pogledate web stranicu foruma, vidite da su se tamo događale sasvim druge stvari. Tako da treba sa zrnom soli uzeti ono što dolazi kao politička propaganda. Naravno, to se ne odnosi samo na Dodika, već i na mnoge druge političare.

Dodik i Erdogan

Aćimović: Možemo reći da Dodik nije baš u potpunoj izolaciji. On je u nekoj poluizolaciji. Skoro svi evropski ambasadori dolaze mu u posjetu u Banjaluku tako da sa te strane ne možemo reći da je u izolaciji. On se pokušava prikazati kao državnik koji se sreće sa državnicima drugih zemalja.

Drugo je pitanje koliko u tome uspijeva jer se sreće sa tri ili četiri državnika koji nisu na zapadnoj strani. Ali to je njegov politički stav koji je legitiman. Dodik je u Antaliji iskoristio vakuum koji se pojavio u odnosima između Turske i Bosne i Hercegovine koji su bili izuzetno dobri između Izetbegovića i Erdogana.

Vidimo da Erdogan ne želi da komunicira sa predstavnicima Trojke koju čine SDP, Naša stranka i Narod i pravda. Ne prima ih u oficijelne posete. Tako da možemo reći, ma koliko to čudno zvučalo, da se Milorad Dodik ponudio da bude posrednik turskih interesa u Bosni i Hercegovini. I vidimo da to funkcioniše na obostrano zadovoljstvo.

Karabeg: Kako gledate na činjenicu da je na Diplomatskom forumu u Antaliji Dodik bio jedini od bosanskih političara koji se sastao sa turskim predsjednikom Erdoganom? To nije prvi put da Erdogan prima Dodika.

Džananović Miraščija: Kad su u pitanju destinacije poput Moskve i Ankare, nije Dodik taj koji otvara vrata, nego dolazi po pozivu. Ne bih se usudila reći da Erdogan i njegova vlada ne žele kontakte sa predstavnicima Trojke.

Vjerujem da su adekvatni pozivi bili upućeni, ali postoji veliki faux pas koji je napravio član Predsjedništva BiH Denis Bećirović kada je u pitanju imenovanje kandidata za ambasadora u Ankari. Radi se o tome da je kandidatu za ambasadora, kojeg je on odabrao, uskraćen agreman zbog činjenice da se nekad ranije negativno oglašavao ili potpisivao neke peticije o vladavini Erdogana. Ne mogu se sjetiti tačno šta je bio povod. Ispostavilo se da se i sam gospodin nije toga sjećao.

Ali nešto što je bilo propust u proceduri Turska je shvatila kao vrlo ozbiljnu provokaciju. Radi se o grešci ili previdu koji Turska nije interpretirala na taj način. Da jeste, vjerovatno bi i Bećirovića vidjeli u razgovoru sa Erdoganom.

Karabeg: Imate li utisak da Erdogan ima neku vrstu naklonosti prema Dodiku?

Džananović Miraščija: Turska ima interes da bude prisutna na Zapadnom Balkanu kao i u nekim drugim regionima. Ona vodi politiku razgovora sa svima. Ne odnosi se to samo na Bosnu i Hercegovinu i Dodika. U ovom trenutku Turska razgovara i sa Zelenskim i sa Putinom.

To je jedinstvena pozicija Turske koja kao članica NATO saveza ima vrlo otvorenu i intenzivnu komunikaciju i postavlja se kao akter koji može razgovarati sa svima. U tom smislu ne vidim neku posebnu Erdoganovu simpatiju ili sentiment prema Dodiku. Odnos Turske prema Bosni i Hercegovini je izraz njene ukupne vanjskopolitičke strategije.

Karabeg: Milorad Dodik ima veoma dobre odnose sa mađarskim premijerom Orbanom. Koliko je za Dodika značajno to prijateljstvo? Da li ga Orban može spasiti od eventualnih sankcija Evropske unije?

Aćimović: Vidimo da ga spašava. Da bi neko od bosanskohercegovačkih političara bio stavljen na listu sankcija, mora postojati konsenzus svih država Evropske unije. Dodik ne može biti stavljen na tu listu jer to Mađarska neće dozvoliti.

Dodik ima izuzetnu podršku Orbana. Kako oni to između sebe regulišu, kakvi su njihovi interesi – možemo samo nagađati. Rekao bih da je to simbioza preko rata u Ukrajini, jer vidimo da je Orban, da ne kažem sto posto, ali u ogromnom procentu saveznik Rusije kao i Dodik u čiju lojalnost prema Rusiji ne treba sumnjati. Stvara se nešto što ćemo uskoro vidjeti, a to je povezanost Rusije, Mađarske i Milorada Dodika preko rata u Ukrajini.

Džananović Miraščija: Dodik je važan Orbanu zato što mu pruža priliku da Mađarska pokaže svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu.

Nije Mađarska ključna u definiranju pozicija Evropske unije prema ovom regionu i prema Bosni i Hercegovini ali je, kao i druge zemlje Evropske unije koje su nam geografski bliske, shvatila da u sistemu odlučivanja o vanjskoj politici i politici proširenja može koristiti pravo veta i na taj način graditi svoju poziciju. U tom smislu ovo je za Orbana jedinstvena prilika.

Crna internacionala

Karabeg: Dodik nastoji da ojača veze sa evropskom ekstremnom desnicom. Već duže vrijeme ima jako dobre odnose da austrijskom Slobodarskom partijom. U decembru prošle godine u Banjaluci je primio predstavnike Alternative za Njemačku koja je druga po popularnosti u toj zemlji, a europarlamentarci francuskog Nacionalnog okupljanja bili su u posjeti Banjaluci prilikom obilježavanja Dana Republike Srpske 2022. godine. Da li sve te veze znače da će Dodik dobiti bolji tretman u Evropskoj uniji ako ekstrema desnica dobro prođe na izborima za Evropski parlament u junu ove godine? A to je prilično izvjesno.

Aćimović: Dodik sa njima održava što je moguće prisnije odnose i želi da toj grupaciji pristupi nakon junskih izbora za Evropski parlament. Ima problem sa imenom svoje partije i planira da ga promijeni prije nego što podnese zahtjev za prijem u tu grupaciju.

Ipak, predstavnici tih partija drže se dosta distancirano prema Dodiku zato što u njihovim zemljama otvorena podrška Rusiji nije dobro došla. Ali Dodik će uraditi sve što može da svoju partiju pridruži toj grupaciji i tako ojača svoju poziciju u Bosne i Hercegovine.

Džananović Miraščija: Rekla bih da je od rezultata izbora za Evropski parlament puno važnije kakva će biti situacija nakon izbora u zemljama članicama, kakve će koalicije biti na vlasti. Jer tamo gdje Crna internacionala bude dio vladajuće koalicije Dodik će imati više prilike za razgovore.

Ali Dodikovo slikanje sa Putinom i Lukašenkom je nešto što mu neće ojačati veze sa krajnjom desnicom. Dok su velike količine keša iz Rusije, što u koferima što u nekim drugim oblicima, neometano kolale po Evropi, Dodik je kod mnogih imao širom otvorena vrata. Kada su zbog sankcija ti tokovi presušili, situacija se dramatično promijenila, pa su mnogima na krajnoj desnici susreti sa Dodikom postali neprihvatljivi. Tako da ne bih računala na neke puno veće promjene.

Naime, što situacija sa Ukrajinom bude dramatičnija, čak će i najcrnjoj desnici biti neprihvatljivi oni koji se ne stide da javno pokazuju simpatije prema Rusiji.

Zna li Trump ko je Dodik

Karabeg: Milorad Dodik mnogo očekuje od eventualne pobjede Donalda Trumpa na novembarskim izborima u Americi. Nedavno je za ruski list Izvestija izjavio da očekuje da bi pobjeda Donalda Trumpa mogla otvoriti vrata proglašenju nezavisnosti Republike Srpske. Na osnovu čega Dodik gaji takve nade?

Aćimović: Ne znam na osnovu čega Dodik gaji te nade. Njemu su produžene sankcije i u vrijeme kada je Trump bio predsjednik – tako da ne vjerujem da će u slučaju Trumpove pobjede doći do nekakve velike promjene spoljne politike SAD jer to nije politika koja se kroji na dnevnoj bazi. To je dugoročna politika koja ima svoj smjer.

Ne mislim da Donald Trump ima bilo kakve veze sa Miloradom Dodikom, čak ni ne zna ko je taj čovjek. Riječ je o izjavama koje Dodik svakodnevno daje u svom populističkom i demagoškom stilu koje je dosadno i bespredmetno komentarisati.

Džananović Miraščija: Dodika niko ne drži za riječ. Naslušali smo se njegovih prijetnji i obećanja. Međutim, on ima realni potencijal da napravi sigurnosne probleme i incidente i onda s njima trguje.

Kad dobije ono što želi, odustane od prijetnje, pa onda krene s novom. Njemu će to uspijevati sve dok je zapadnim partnerima jeftinije da mu udovoljavaju bacajući mu neke mrvice. Puno je opasnije ono što Dodik radi na domaćem terenu jer kontaminira prostor, izljeva mržnju i normalizira takvo ponašanje.

Što se tiče Trumpa, u slučaju njegove pobjede promjene mogu biti uistinu velike. To je ono čega se cijeli svijet boji. Kako će eventualna nova američka administracija gledati na ovaj region zavisiće od mnogo faktora, ne samo od Trumpa i njegovih ljudi. To može otvoriti mogućnost destabilizacije o čemu se stalno govori.

Ali i za vrijeme sadašnje administracije bilo je raznih pukotina. Nismo vidjeli neku veliku promjenu. Da li će se materijalizovati išta od onoga što i Trump i Dodik obećavaju – teško je reći. To zaista niko ne zna, ne znaju ni njih dvojica. Trump još uvijek ne zna šta će uraditi ako pobijedi, a Dodik ne zna koga će morati poslušati u slučaju da se to dogodi.

Dodikov zadatak

Karabeg: Najveći i najmoćniji saveznik Dodika je svakako ruski predsjednik Putin. Koliko je Putinu važan Dodik? Za šta mu je potreban?

Draško Aćimović: U toku je ogromni rat koji se širi i ništa što se dešava unutar Evrope ne možemo posmatrati kao nekakve samostalne akcije. Nakon dobijanja visokog ruskog ordena i otvorene podrške Rusiji i Putinu Dodik više ne može govoriti ni o kakvoj samostalnosti. Pitanje je samo šta će biti njegov zadatak, šta će morati uraditi.

Ako vas jedna velika zemlja nagradi tako velikim ordenom za zasluge, znači da ste odradili nešto veliko za tu zemlju. Ili da treba da odradite. Primanjem tog ordena, ma kako on bio prikazan i možda minimaliziran u medijskom prostoru, Dodik je preuzeo veliku obavezu.

Džananović Miraščija: Ovaj region za Rusiju predstavlja priliku koja se ne ispušta – priliku da budu važni, da budu kamen spoticanja, da nešto ovisi o njima, a da ih to ništa ne košta. Nema tu velikog kapitala niti velikih investicija – to je maksimum postignuća uz minimum angažmana.

Dovoljno je ponekad dići glas ili podići ruku u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, sastati se sa Dodikom dva puta godišnje po pet ili već koliko minuta, pa da Rusija pošalje signal svog prisustva na Zapadnom Balkanu. Kosova je druga ulazna tačka.

I dok god postoje te dvije neuralgične tačke – antidejtonsko djelovanje u Bosni i Hercegovini i dijalog Beograda i Prištine koji ne vodi ničemu – Rusija će imati priliku da bude prisutna na ovom prostoru. To je njihov interes i sa njihovog stanovišta to savršeno ima smisla.

Ali u stvarnosti ruski utjecaj i mogućnost djelovanja je ono što smo mogli vidjeti pri pokušaju dolaska ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova u Beograd. Ukoliko zemlje članice NATO-a, ne odobre prelet, on ni kao diplomatski izaslanik ne može doći u ovaj region.

I za nedavni samit u Skoplju morao je tražiti dozvole. Zapad još uvijek prihvata takvo prisustvo Rusije na Zapadnom Balkanu, a Rusiju to ništa ne košta i sasvim sigurno neće baciti sve karte na ovaj region što ne znači da neće iskoristiti svaku priliku za destabilizaciju.

Da je redoslijed stvari oko Ukrajine bio drugačiji, da je Milorad Dodik dobio zeleno svjetlo prije invazije na Ukrajinu, Bosna i Hercegovina i cijeli region mogli su završiti u haosu. Na našu sreću, to se nije dogodilo, a evropski partneri, koji nisu vjerovali da će se invazija na Ukrajinu uopće desiti, sada su puno oprezniji i puno svjesniji opasnosti mada još uvijek imaju iluziju da mogu utjecati na Milorada Dodika.

Putinova zaštita

Karabeg: Koliko je Dodiku potreban Putin? Da li bi ga mogao zaštiti ukoliko bi proglasio nezavisnost Republike Srpske, pa Zapad krenuo da ga smjenjuje? Vidimo da obavještajna zajednica Sjedinjenih Američkih Država u svom posljednjem izvještaju ne isključuje mogućnost da bi ove godine Dodik moga preduzeti korake ka secesiji?

Aćimović: Sve je moguće s obzirom na to kako se stvari trenutno geopolitički razvijaju. Kao što smo dan prije invazije na Ukrajinu mnogi od nas znali i upozorili prijatelje u Kijevu jer su takve informacije bile dostupne preko raznih kanala, tako i sada kruže informacije o mogućem širenja sukoba i na Zapadni Balkan.

Zaista postoje dvije neuralgične tačke, a to su Bosna i Hercegovina i Kosovo. Kako bi to izgledalo – teško je prognozirati. Međutim, ono što sa sigurnošću možemo reći je da se rat širi, da ovo nije nekakav mali lokalni rat.

Ovo je veliki, ogromni rat koji se ne počinje radi zauzimanja nekakva dva ili tri grada. To je rat u kojem je neoficijelno do sada bilo već preko milion žrtava uključujući i invalide. Tenzije rastu, rat će se širiti, a Milorad Dodik je samo dio te velike globalne priče.

Kako su oni to isplanirali, šta žele, kako će izgledati Evropa i svijet – mislim da ćemo uskoro znati. A ako Putin bude zahtijevao od Milorada Dodika da nešto uradi što je u ruskom interesu, mislim da će Dodik to morati da uradi, jer to nisu igre manipulisanja, demagogije, populizma, to su sada već ozbiljne igre.

Karabeg: Može li Dodik računati da bi ga Putin zaštitio ako bi Zapad krenuo da ga smjenjuje?

Aćimović: Zavisi u kojoj formi bi ga zaštitio. Ne može da šalje vojsku u Republiku Srpsku, ali ima puno drugih načina kako bi mu mogao pomoći. Pretpostavljam da mu je Dodik trenutno najznačajniji igrač na Zapadnom Balkanu ili bar jedan od dvojice. Mislim da ima veliku šansu da dobije Putinovu zaštitu šta god da uradi.

Da se ne zavaramo, Rusija i dalje ima veliki uticaj unutar Evrope. Evropa nije jedinstvena. Ekonomija Rusije nije kolabirala zato što preko 60 posto firmi iz Evrope nije napustilo Rusiju nakon što su uvedene sankcije.

Veliki broj evropskih država i dalje radi sa Rusijom preko njene tajne flote. Evropa i dalje naveliko kupuje rusku naftu. Stvari funkcionišu samo ne više tako javno. Putin ima jako puno saradnika u tim državama. On može dosta uraditi za Dodika ako mu je cilj da u Bosni i Hercegovini preko Dodika ostvari neki svoj interes.

Mađarski general

Džananović Miraščija: Ne mora to biti Putin, dovoljno je ono što je Orban uradio za bivšeg makedonskog premijera Gruevskog koji je bježeći pred pravosuđem svoje zemlje dobio utočište u Mađarskoj.

Moguća je nekakva takva vrsta kompromisa u slučaju da se desi scenarij koji ste spomenuli. Ali ja prije mislim da će Dodik u slučaju eventualnog pokušaja smjene za sebe istrgovati da ostane u Bosni i Hercegovini kao što je pristao da se više ne kandidira za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nego da se vrati na entitetski nivo.

On će istrgovati nešto što bi uključivalo i ublažavanje sankcija prema njegovoj porodici. Vidjeli smo da je njegov sin zainteresiran ili je planiran za neke pozicije u Republici Srpskoj. To su medijski izvještaji, zaista ne znam da li je to istina. Ali takva trgovina je moguća,

Karabeg: Ne mislim na utočište nego na ostanak na vlasti. Ima li Putin mogućnosti da spriječi Dodikovu smjenu?

Džananović Miraščija: Teoretski da. Prije svega preko Mađarske Nisam bez razloga spomenula Orbana. U slučaju eventualnog hapšenja ili smjene, biće potrebne policijske, možda i vojne snage.

U ovom trenutku komandant EUFOR-a je mađarski general, neko koga je na generalsku poziciju doveo, odnosno njegovu karijeru aminovao Viktor Orban. On se izborio da pozicija komandanta EUFOR-a pripadne Mađaru iako to nije bila poruka koju je Evropska unija željela da pošalje Bosni i Hercegovini. Neke zemlje su malo kasnile, kasnile su i reakcije iz Bosne i Hercegovine.

Prema tome, mogućnosti za zaštitu postoje bez obzira da li one dolaze od Putina ili od nekog drugog. Međutim, tu postoji jedna kvaka.

Zaštita koju Putin ili Orban mogu da pruže vrijedi samo do trenutka dok su oni na vlasti. A vlast se mijenja, negdje demokratski, negdje na neke druge načine, ali niko nije vječan.

Tako da to nije najsigurnija varijanta i mislim da Dodik to zna. Zbog toga vjerujem da će, ukoliko zapadni partneri pokažu odlučnost da ga eliminiraju sa političke scene, Dodikova trgovina uključivati nešto sasvim drugo.

(RSE, Foto: viber)