„Rusija je rat u Ukrajini izgubila. Ovo je sad očajnička borba da se spasi obraz. Pitanje je da li Rusija može na neki način natjerati Ukrajinu da potpiše nešto nalik Dejtonskom sporazumu. Sve što do sada vidimo je da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neće na to pristati. Ruski predsjednik Vladimir Putin traži način da spasi obraz, neko rješenje slično Dejtonskom sporazumu koje bi Rusiji omogućilo da nastavi podrivati ukrajinski suverenitet drugim sredstvima, nešto kao što predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik radi u Bosni i Hercegovini“, govori dr. Edin Mujkić, vanredni profesor pri Univerzitetu Colorado u Colorado Springsu (Sjedinjene Američke Države) koji se bavi istraživanjem iz oblasti nacionalne sigurnosti, odbrane, domovinske sigurnosti i američke vanjske politike.

Dodaje da sada kao nikad ranije postoji konsolidacija demokratskih vojnih sila i dramatično pojačavanje saradnje.

„Rat u Ukrajini nije samo invazija Rusije na Ukrajinu, nego rat između demokratija i totalitarnih režima. Sve je jasno kada vidite ko koga podržava u ovom sukobu. Pobjeda Putina opravdava diktature u Venecueli, Iranu… Ako Putin izgubi, diktature gube. Putin je bio i još uvijek jeste, neki ‘uzor’ raznoraznim diktatorima, najviše zbog propagande koja je Putina predstavljala kao nekog borca protiv ‘kapitalističkog imperijalizma’”, kaže sagovornik.

Mišljenja je da je Vladimir Putin debelo potcijenio Sjedinjene Američke Države.

„To proizilazi iz činjenice da Putin ne razumije demokratije. Ono što on razumije se bazira na propagandi Sovjetskog Saveza (SSSR-a), i njegovom pogledu gdje kompromis, razgovor smatra slabošću. Putin je napravio grešku misleći da su Sjedinjene Američke Države dramatično oslabljene podjelama koje su proizašle iz mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. S druge strane, Joseph Biden je i sam kao političar stasao tokom hladnog rata, tako da se osjeća ‘komforno’ u ovoj situaciji. Na kraju, Sjedinjene Američke Države uopšte ne osjećaju nikakvo ekonomsko breme pomažući Ukrajini.“

Tvrdi da Sjedinjene Američke Države imaju dva glavna cilja, a to su Ukrajina i učvršćivanje Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a), te Tajvan i kontrola Kine.

„Na jugoistoku Azije Sjedinjene Američke Države igraju vrlo važnu ulogu jer niko nije previše ushitren oko kineske gradnje vještačkih ostrva. Na primjer, danas Sjedinjene Američke Države i Vijetnam imaju izuzetno snažne odnose, čak i kada je sigurnosna saradnja u pitanju. Generalno, ova administracija će ući u historiju kao jedna od najefektivnijih na spoljnopolitičkom frontu od Drugog svjetskog rata“, izjavljuje dr. Edin Mujkić.

Baziranje na interesima, ne na moralu

Zatim ocjenjuje da su Sjedinjene Američke Države ključni igrač na Zapadnom Balkanu, ali i da postoje dva problema, jedan koji mi ne možemo kontrolisati, te drugi koji možemo.

„Prvo, mi smo važni čisto iz perspektive da problema nema. Niko neće da vidi novi rat na TV-u, i sve dok je status quo ovdje, to je u redu. Drugi problem je što mi sami ne doprinosimo ništa međunarodnoj zajednici, bili u Sjevernoatlantskom savezu (NATO-u) ili ne. Mi smo posmatrači i primaoci donacija. Na primjer, odlazak ogromnog broja spasilačkih ekipa u Tursku nakon zemljotresa je dokaz da postoji institucionalni kapacitet, pogotovo na lokalnom nivou, da mi budemo zemlja koja doprinosi, a ne samo uzima. I eto, spasioci su se vratili, i šta? Niko nije pokušao da njihov status uredi, da se bolje opreme… Takve akcije ljudi cijene, primijete, i gledaju vas kao partnera a ne problem“, ističe sagovornik.

Potom citira bivšeg britanskog premijera Winstona Churchilla koji je rekao da će “Amerikanci probati svaku opciju prije nego što urade ispravnu stvar”.

„Pazite, američka politika, domaća ili vanjska, nije gliser, nego tanker. Za bilo kakve promjene potrebno je vrijeme. Sjedinjene Američke Države su posvećene Bosni i Hercegovini. Sjedinjene Američke Države konstantno ulažu u ekonomiju, vojsku Bosne i Hercegovine. Na primjer, vi u Sjedinjenim Američkim Državama imate svake godine na njihovim najprestižnijim vojnim školama bosanskohercegovačke oficire. Helikopteri koji su kupljeni su većinom finansirani od strane Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, vi ako očekujete pomoć od Sjedinjenih Američkih Država, morate raditi na tome da sami sebi pomognete. Američke diplomate se umorne zbog korupcije, nepotizma. Mi ne rješavamo ogromne probleme u zdravstvu, obrazovanju, nego samo govorimo kako je Dejtonski sporazum kriv“.

Priznaje da Bosna i Hercegovina nema lobiste, niti zna da lobira.

„Naša politika kao da se svodi na to da bi nama neko trebao pomoći jer mi smo žrtve. Ovo će možda zvučati nekorektno, grubo, ali nikog to u svijetu ne interesuje. Međunarodni odnosi su odnosi interesa. Sve se bazira na interesima, a ne na moralu. Morala nema u međunarodnim odnosima. Postoje neke velike ideje oko kojih se ne raspravlja, demokratija i slično. Rat u Ukrajini je doveo do geostrateške situacije gdje se donose nova pravila, novi savezi. Šta smo mi uradili da pomognemo Ukrajini? Ne zato što je pomoći Ukrajini moralna obaveza, nego što to nismo uradili da se pokažemo na svjetskoj sceni kao zemlja koja je voljna doprinijeti kolektivnoj odbrani Evrope“, navodi dr. Edin Mujkić.

Dejtonska BiH jedina šansa

Prema njegovim riječima, niko se u Washingtonu ne budi s mišlju šta danas ima u Bosni i Hercegovini.

„Prošlo je 28 godina od rata. Za mnoge senatore, američke predstavnike, političari u Bosni i Hercegovini su samo pripadnici nekih korupcijskih klanova koji se kao svađaju, a ustvari pljačkaju narod. Treba se pokazati u drugom svjetlu. Treba biti drugačiji“, priča sagovornik.

Napominje da ponašanje Milorada Dodika više nije ono “on samo hoće pare,” nego da je u pitanju panika, te da Sjedinjene Američke Države to primjećuju.

„Već se vidi promjena u nekoj vrsti izolacije bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. To može voditi daljnjoj eskalaciji, i Sjedinjene Američke Države, Ured Visokog predstavnika (OHR), Kvinta, moraju više uraditi jer je nerealno očekivati od drugih da konstantno trpe prijetnje i uvrede Milorada Dodika. Većina ratova se desila zbog loših proračuna onih koji su htjeli nešto da dobiju diplomatskim putem, pa se dovedu u situaciju da misle da je izazivanje konflikta jedina opcija, kao što radi Milorad Dodik. Za rat je potrebno jedno, a ne dvoje. Druga strana nema izbora ili misli da nema izbor.“

Smatra da EUFOR i NATO trebaju povećati svoju prisutnost u Bosni i Hercegovini.

„Povećan broj EUFOR i NATO vojnika, sa većim kinetičkim sposobnostima, bi poslalo signal da od odcjepljenja nema ništa, i da je sve to ‘mlaćenje prazne slame’. A ako Milorad Dodik hoće da mlati praznu slamu, nek je mlati o trošku stanovnika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska“, jasan je dr. Edin Mujkić.

Ukazuje da je Dejtonski sporazum antidemokratski sistem koji je kreiran da zaustavi rat i skloni rat u Bosni i Hercegovini sa malih ekrana tokom izborne kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama 1996. godine.

„Dejtonski sporazum stvara situaciju pogodnu svakakvim mediokritetima da budu na vlasti. Ljudi koji u normalnim, demokratskim državama ne bi mogli obavljati bilo kakav ozbiljan posao. Dejtonska Bosna i Hercegovina je njihova jedina šansa da imaju dobar, luksuzan život, i oni će ‘braniti’ dejtonsku Bosnu i Hercegovinu do zadnjeg daha, na svim stranama. Dejtonski sporazum dozvoljava da u politici imamo ljude bez vizije, bez osjećaja odgovornosti. Ljude koje ne interesuje društveno dobro, napredak, nauka, zdravstvo, sport. Dejtonski sporazum je u Bosni i Hercegovini od sebičnosti napravio ‘nacionalni sport’. Zbog toga ne može da preživi. Mislim da smo došli u situaciju gdje će se ruke opet morati ‘zavrtati’ i organizovati neki novi aprilski paket ili čak i novi Dejtonski sporazum“, obrazlaže sagovornik.

Ruska podrška političkoj eliti u Srbiji

Poručuje da Zapadni Balkan ostaje okrenut Zapadu.

„Tu mi pripadamo, i ekonomija će sve učiniti da tako ostane. Veliki problem je američka politika prema Srbiji. Meni nije jasno šta ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Srbiji Christopher Hill radi u Beogradu i čemu toliko podilaženje Aleksandru Vučiću. Srbija je provela 30 i više godina blateći Zapad, Sjedinjene Američke Države. Generacije su stasale u Srbiji koje misle da je Rusija njihova matica. Sve smo vidjeli 11. jula kakvi su programi bili na Radioteleviziji Srbije.“

Uvjeren je da Evropska unija ne odgovara Aleksandru Vučiću jer ulazak u Evropsku uniju znači vladavina prava, zakon, moral, etika, sve čemu se politička elita u Srbiji opire.

„Rusija podržava političku elitu u Srbiji, a ne srbijanske građane. Kroz Srbiju, Rusija pravi ciljani haos na Zapadnom Balkanu. Nema tu nekih strateških ciljeva osim da se napravi haos koji bi zaokupio pažnju i sredstva Zapada. Sjedinjene Američke Države i Sjevernoatlantski savez (NATO) su napravili grešku što odmah nakon invazije na Ukrajinu nisu ponudili Bosni i Hercegovini članstvo i dali ultimatum političkoj eliti u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Mislim da je Milorad Dodik osjetio da nema nekog prevelikog fokusa na Bosnu i Hercegovinu i zemlje u okruženju i to iskorištava. Aleksandar Vučić s druge strane iskorištava ovaj pokušaj Amerikanaca, i iskreno mislim da ih vuče za nos. Aleksandar Vučić je osoba koja je stasala pod mentorstvom Vojislava Šešelja, osoba koja je podsticala etničko čišćenje Hrvata u Zemunu i sad kao radi se o osobi koja će poštovati demokratske principe? U diplomatiji vrlo često morate sarađivati sa ljudima sa kojima ne bi voljeli. Ali, ovo nije ta situacija“, kazuje sagovornik.

Zaključuje da će Evropska unija i Sjedinjene Američke Države morati napraviti zaokret i početi gurati one koji iskreno podržavaju demokratiju, pa čak i ako to znači neslaganje kao što je na primjer sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem.

„Mislim da mnogo stranih diplomata traži brza polovična rješenja da bi nešto pokazali i onda sami napredovali dalje, što je lako jer Balkan nije u fokusu, nego sporedna tema. Inače, guranje Aleksandra Vučića me podsjeća na guranje Nouri al-Malikija u Iraku od strane Christophera Hilla, iako je to bilo izuzetno nepopularno i što je vodilo ka usponu ISIS-a. Ovo je ona situacija gdje Amerikanci jednostavno ne mogu sebi pomoći i uvijek moraju imati svog ‘čovjeka’. Mislim da je ovo promašena strategija i da vodi ka daljnjoj destabilizaciji.“

(Jasmin Alibegović, Al Jazeera / Foto: Beta-AP)