Uz prilično nepovjerenje i snažan utjecaj protivnika cijepljenja, ali i činjenicu da je Bosna i Hercegovina prilično kasnila s masovnom imunizacijom i u odnosu na susjedstvo, i u odnosu na svijet, postotak cijepljenih građana iznimno je nizak. Posljednji podaci ukazuju kako potpuno cijepljeno nije ni 12 posto odraslog stanovništva, dakle niti svaki osmi stanovnik.

Kad vakcina u Bosni i Hercegovini nije bilo, a brojke oboljelih i preminulih bile na najvišoj razini, s pravom nezadovoljni građani prozivali su vlasti jer nisu sposobne dogovoriti se i pružiti im zaštitu u borbi protiv COVID-a 19. Potom su vakcine, ispočetka kao donacije a kasnije i kroz COVAX i EU4HEALTH mehanizam te direktne nabavke, počele pristizati. Omogućena je vakcinacija prvo najstarijem i najugroženijem dijelu populacije, a kako se dobna granica spuštala interes je polako nestajao bez obzira što je omogućeno cijepljenje svima – bez poziva ili najave. Danas vakcina ima i previše, doslovno i za bacanje jer će u narednih mjesec i pol dana, ako ne budu iskorištene, velike količine morati biti uništene.

Dok se epidemiološka situacija iz dana u dan pogoršava, a brojke oboljelih (premašile su četveroznamenkaste iznose na dnevnoj bazi) i preminulih (odavno su dvoznamenkaste) svakodnevno rastu, ispred punktova za vakcinaciju dolaze neobične slike. Ako se najavi dolazak Pfizer vakcina, kojih je prilično malo u ponudi, stvore se velike gužve i dugački redovi. Za druge vakcine, a na raspolaganju su AstraZeneca i Sinopharm, nema gotovo nikakvog interesa. Posebno se izbjegava prva, čemu je pridonijela negativna kampanja i pregršt dezinformacija u vrijeme početka primjene te vakcine drugdje u svijetu, pa u strahu od nuspojava i komplikacija ljudi odbijaju AstraZenecu. Svi pokušaji odgovornih da ih razuvjere pokazali su se neuspješnim.

Uz prilično nepovjerenje i snažan utjecaj protivnika cijepljenja, ali i činjenicu da je Bosna i Hercegovina prilično kasnila s masovnom imunizacijom i u odnosu na susjedstvo, i u odnosu na svijet, postotak cijepljenih građana iznimno je nizak. Posljednji podaci ukazuju kako potpuno cijepljeno nije ni 12 posto odraslog stanovništva, dakle niti svaki osmi stanovnik.

Nepoverenje u sistem

Objašnjavajući zašto ljudi izbjegavaju cijepljenje, sociolog Slavo Kukić navodi kako postoje globalni faktori kao što su: jaka antivakserska zajednica, sumnja da je sve proizvod interesa krupnog kapitala i potrebe za što većim profitom, ali i lokalni faktori koji važe u Bosni i Hercegovini: nepovjerenje u jedan dominantan svjetski sistem vrijednosti, nepovjerenje prema ljudima, političkim partijama, institucijama…

„To je nepovjerenje proizvod onoga što je prosječan čovjek u Bosni i Hercegovini proživljavao u proteklih 30 godina, vrijeme u kojem je stalno manipuliran, pa postoji dio svijesti o tome kako je subjekt stalne manipulacije, nacionalnih ili kapitalističkih interesa, svjetskih zavjera… Taj dio nepovjerenja preljeva se i na odbijanje da bude instrument jednog svjetskog eksperimenta“, smatra Kukić.

S druge strane, prema podacima Worldometersa, Bosna i Hercegovina je do 15. septembra imala 10.099 preminulih od posljedica COVID-a 19 te je s 3.101 preminulih na milijun stanovnika na trećem mjestu u svijetu (ispred su samo Peru i Mađarska, a odmah iza nje Sjeverna Makedonija i Crna Gora).

Ekonomija važnija od zdravlja ljudi

Dok surova korona statistika stavlja Bosnu i Hercegovinu u sam neslavni svjetski vrh, predstavnicima vlasti očito je važnija neka druga statistika – ona ekonomska. Uglavnom se vlasti hvale rastom proizvodnje i samog BDP-a, čak govore o najboljim ekonomskim rezultatima u historiji, a kritičari ih upozoravaju da ovogodišnje podatke ne uspoređuju s prošlogodišnjim kad je zbog korona virusa sve stalo. No, zaboravlja se pri tome porast gotovo svih cijena, pogotovo hrane, koji ne prati i porast primanja radnog aktivnog stanovništva i umirovljenika. Uz konstataciju da raste sve osim plata i penzija, Radio Slobodna Europa nedavno je objavila podatke po kojima prosječna plaća u entitetu Republika Srpska iznosi 521 euro (prosječna mirovina iznosi 207 eura), a za potrošačku košaricu treba izdvojiti 984 eura, dok u entitetu Federacija BiH zaposleni prosječno primaju 510 eura (mirovina u prosjeku iznosi 218 eura), dok im za potrošnju treba 1.057 eura mjesečno.

Komentirajući porast cijena hrane na primjeru poskupljenja ulja, premijer Federacije BiH Fadil Novalić, političar otprije poznat po nespretnim izjavama, objasnio je da 37 posto viša cijena znači da će građani kupiti 37 posto manje te namirnice. Povukao je paralelu sa 40 posto jeftinijim krumpirom, ali i jeftinijim gorivom.

„Ako kupujete ulje, kupit ćete ga 37 posto manje. Kupit ćete manje litara. Umjesto 100, kupit ćete 63. Ako kupujete gorivo, dobit ćete ga 10 posto više“, izračunao je Novalić.

I ranije je Novalić, kad građanima do zabave bilo nije, izazivao pažnju javnosti, pogotovo u kontekstu koronakrize. Prvo je, dok su vakcine stizale samo iz donacija, a građani pohrlili u Srbiju na cijepljenje (u potrazi za Pfizerom odlaze i danas), rekao: „da smo htjeli glumiti državu mi bismo vakcinu nabavili u decembru“. Iako je u rano proljeće tražio pomoć, jer nije imao ideju kako nabaviti vakcinu, kasnije se pravdao kako u Bosni i Hercegovini „nisu potrčali prvi“ za vakcinama jer nije želio da građani budu „pokusni kunići“. Kad je upozoren da bi trebalo pokrenuti široku kampanju pozivanja građana na cijepljenje, odgovorio je: „Najprije trebamo imati vakcine da bismo radili kampanju za vakcinaciju“.

Političari kao loš primjer

Sama kampanja prošla je prilično neprimjetno, iako su u nju bili uključeni poznati građani, muzičari, sportaši, ali i vjerski autoriteti, jer se njihova riječ ipak sluša, pa čak i nogometni treneri iz susjedstva, poput Miroslava Ćire Blaževića koji je rođen u Travniku i svojedobno napravio pravu malu renesansu bosanskohercegovačkog reprezentativnog nogometa pobravši simpatije mnogih.

Ne pomažu ni propisane epidemiološke mjere, jer gotovo više nitko ni ne obraća pažnju na njih. Pogotovo ne političari, koji lošim primjerom pokazuju kako im je sve moguće i dozvoljeno. Svaka dva tjedna o mjerama odlučuju entitetski stožeri/štabovi te ih spuštaju na niže razine vlasti. Federacija BiH je zbog pogoršane situacije naredila kantonima uvođenje restriktivnijih mjera na osnovu procjene epidemiološke situacije u kantonu, odnosno općini, kao i pojačan nadzor nad primjenom epidemioloških mjera. Građani su pozvani na cijepljenje koje bi, uz pridržavanje preventivnih mjera, smanjilo broj oboljelih i umrlih. I Štab za vanredne situacije Republike Srpske pozvao je sve građane, ukoliko se nisu vakcinisali da to učine što prije.

Uz činjenicu da će time pomoći građanima da se lakše suoče sa javnozdravstvenom pošasti, a do sada se nebrojeno puta pokazalo kako su vakcine, nošenje maski i fizička distanca efikasna prevencija i to pokazuju mnoge naučne studije, entitetske vlasti u Bosni i Hercegovini suočile su se s novim izazovom. Vakcine na lagerima mogle bi propasti zbog isteka roka trajanja, jer ih nema tko primiti, a s druge strane ne postoji ideja kako to učiniti bez velike štete jer je riječ o zahtjevnom i skupom procesu.

Bosanskohercegovački mediji nedavno su iznijeli podatak da će 340.183 doze vakcina u Federaciji BiH, od čega čak 319.930 AstraZeneca vakcina, uskoro postati neupotrebljivo, uz podsjećanje da je u Republici Srpskoj takvu sudbinu već doživjelo 55.000 doza. (Spomenuta brojka vakcina kojima prijeti propast odnosi se na oktobar, a do kraja godine moglo bi im biti pridodano još 100.000 doza. Odgovorni iz Zavoda za javno zdravstvo ipak očekuju da sve količine neće biti uništene, jer mnogi građani čekaju drugu dozu.)

Imunolozi su upozorili kako je malo učinjeno na educiranju stanovništva o važnosti cijepljenja, uz podsjećanje kako ne postoji niti jedan lijek ili vakcina koji ne mogu prouzročiti neželjene posljedice, ali su one zanemarive – na razini statističke greške. Uzaludni su i drugi apeli stručnjaka i naučnika da su sve vakcine provjerene i sigurne, pa nema razloga za biranje. Obaveza cijepljenja nije i vjerojatno ni neće biti uvedena, baš kao što sve najave govore i da neće biti strogih mjera poput potpunog zatvaranja (lockdown), pa sve ostaje na molbama i preporukama koje baš i ne slušaju svi.

Poruke građanima da je neophodno ugledati se na daleki Novi Zeland ili bližu Dansku, jer će u suprotnom korona virus i dalje upravljati životima građana, a normaliziranje stanja ovisiti o drugim faktorima, također nisu ozbiljno shvaćene. Ljetnu ležernost uskoro će zamijeniti jesenja depresija, a neodgovorno ponašanje samo će je dodatno pogoršati.

Mladen Obrenović je doktor komunikoloških nauka i profesionalni novinar s dugogodišnjim iskustvom u brojnim medijima u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini. Profesionalnu novinarsku karijeru počeo je 1996. godine u Vukovaru, gdje je radio za lokalne medije te izvještavao kao dopisnik za Glas Slavonije i Jutarnji list, pokrivajući teme s istoka Hrvatske. Od 2010. do 2013. godine angažiran je na Tportalu u Zagrebu, gdje je pokrivao dnevnu politiku i aktuelne teme hrvatskog društva, te izvještavao iz Hrvatskog sabora, Vlade i pravosudnih institucija. Po dolasku u Sarajevo, radi za Al Jazeeru Balkans kao novinar, a potom i urednik na portalu. Radio je i kao novinar BIRN-a u Bosni i Hercegovini. Učestvovao je na brojnim medijskim kursevima i naučnim konferencijama, te objavio brojne naučne i stručne studije.

(Autonomija, naslovna fotografija ustupljena Autonomiji)

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), Albaniji (Exit News), Slovenije (DKIS) i Grčke (Macropolis), u okviru projekta „Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće“ uz podršku britanske ambasade u Skoplju.