Skip to main content

Nikčević: Atmosfera u Crnoj Gori podsjeća na Sarajevo aprila 1992.

Intervju 03. сеп 2021.
3 min čitanja

Vijeće za nacionalnu bezbjednost Crne Gore iskazalo je danas zabrinutost zbog stanja sigurnosti ususret najavljenim javnim okupljanjima i izdalo smjernice obavještajno-bezbjednosnom sektoru Crne Gore da pojača koordinaciju u cilju očuvanja ustavnog poretka i zaštite Ustavom predviđenih prava i sloboda, saopćeno je nakon sjednice tog tijela.

Crnogorske nacionalne organizacije i udruženja, gotovo kompletna opozicija predvođena Demokratskom partijom socijalista i Opština Prijestonice Cetinje zahtijevaju od SPC da izmjeste ustoličenje mitropolita Joanikija u neki od hramova u drugim gradovima Crne Gore. Svi oni su najavili da će na dan ustoličenja prisustvovati protestu na Cetinju.

Za njih, čin ustoličavanja Joanikija u Cetinjskom manastiru, predstavlja nagovještaj „okupacije Crne Gore“, klerikalizaciju društva i pokušaj uvođenja Crne Gore u takozvani „srpski svet“, prenio je ranije Radio Slobodna Europa.

Prema sigurnosnoj procjeni nadležnih organa u Crnoj Gori, u nedjelju 5. septembra, kad je na Cetinju planirano ustoličenje mitropolita Joanikija, mogu se desiti događaji sa povećanim rizicima. Čak je i premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić saopćio sinoć da će Vlada Crne Gore učiniti i čini sve u skladu sa svojim nadležnostima da ne dođe do incidenata povodom ustoličenja nasljednika Amfilohija Radovića.

Tim povodom za portal Radiosarajevo.ba govori Tamara Nikčević, ugledna novinarka i publicistkinja.

„Moj prijatelj, novinar i advokat Senad Pećanin kaže da ga atmosfera u Crnoj Gori podsjeća na Sarajevo aprila 1992. Nažalost, uzrok je ponovo isti: srpski velikodržavni projekat, koji je devedesetih pokušao da sprovede Slobodan Milošević, a danas predsjednik Aleksandar Vučić i patrijarh Porfirije. Podsjećam da je toj zločinačkoj politici suđeno i presuđeno u Hagu“, kaže za Radiosarajevo.ba Nikčević.

Prema njezinim riječima, Vučić i Porfirije hoće da „zapale Cetinje i Crnu Goru“.

„Razlika između Sarajeva ’92. i Cetinja 2021. samo je u tome što je sada gotovo cijela Srbija – i vladajuća i opoziciona – na istom zadatku huškanja na građanski rat u Crnoj Gori. U tome im pomažu ne samo Happy TV, Pink i Vučićevi tabloidi, nego i N1 Srbija, Danas, Nova S… Suštinski, Vesna Pešić govori isto što i Matija Bečković, i to šovinističko saglasje je strasno“, žestoko kritizira Nikčević.

Na drugoj strani su, kako kaže, intelektualci koji brane Crnu Goru. Nerijetko to su isti oni koji su devedesetih dizali glas u odbrnu Sarajeva.

„Žarko Korać, Sonja Biserko, Milivoj Bešlin, Nikola Samardžić, Vuk Drašković, Nenad Čanak, Građansko-demokratski forum, Basara, Dinko Gruhonjić i još njih nekoliko danas brane Cetinje, kao što su Beogradski krug i druga Srbija devedesetih branili Sarajevo“, stav je naše sagovornice.

Prema njezinim riječima, o atmosferi u Crnoj Gori dovoljno govori i to što je ministar Sergej Sekulović, čija „policija doslovno teroriše Crnogorke i Crnogorce, nedavno kazao da 5. septembra na Cetinju ne može garantovati bezbjednost ni građanima, ni novinarima„.

„Istovremeno, kleronacionalistička i marionete vladajuća većina u službi Crkve Srbije, Aleksandra Vučića i Moskve – premijer Krivokapić, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić i potpredsjednik Dritan Abazović – brutalno gazeći sva ljudska, građanska i vjerska prava Crnogoraca, spremni su da zbog ustoličenja jednog besprizornog popa zapale Crnu Goru. Crkva Srbije i patrijarh Porfirije ne pristaju da, zarad očuvanja mira, umjesto na Cetinju, ustoličenje Joanikija prebace u Podgoricu„, navela je Nikčević.

Nadalje, sigurna je čak da i preminuli mitropolit Amfilohije, upskos svemu, „ovakvo igranje ratom i mirom ne bi dozvolio“.

„Za razliku od njega, Vučić i Porfirije pokušavaju da ponize Cetinje i da lice koje negira Crnogorce, koje ih proglašava „pečurkama koje će nestati“ ustoliče u viševjekovnom duhovnom i svjetovnom centru crnogorske države“, smatra Nikčević.

Podsjeća i na istraživanje profesorice Olivere Komar koje pokazuje da je među pravoslavcima u Crnoj Gori 43 odsto vjernika Crkve Srbije, a 21 odsto Crnogorske pravoslavne crkve.

„Što je, dakle, sa vjernicima CPC? Imaju li oni neka prava i slobode, pitanje je za ambasade zapadnih zemalja u Podgorici, koje uporno zanemaruju činjenicu da je ovdje riječ o novoj agresiji parapolitičke organizacije koja je podržala projekte velika Srbija i „srpski svet“, ratove devedesetih, ratne zločine i srpske ratne zločince svuda na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Bez izuzetka“, zaključila je Nikčević.

(Radiosarajevo.ba, Foto: Pobjeda)