"A ti, koji si sve svoje na – znaš li ti ko sam ja – izgradio, odmori, brate, malo. I odjebi najzad u troskocima!"

Mi smo oni koje si ugnjetavao 14 godina.
Oni koje si uporno pokušavao da poniziš i zgaziš.
Mi smo oni koji nisu odustali.
Koji su digli glas.
Stali smo ispred Železničke stanice
Sećajući se 16 ubijenih.
Žaleći što nismo ustali pre, pre nego što si došao i po nas
Kada se desila Dubona, Ribnikar, Malo Orašje…
Kad se desilo mnogo toga
Zbog čega nismo ustali
Ni sami ne znamo zašto.
Ali smo najzad progledali.
Hodajući
Uprkos svemu
Hodali smo i kada nas tvoja policija tukla
Divljački
Obarala nas na zemlju
CN gas – na nas bacala
I puštala zvučni top prema nama
Dok su nad našom decom koja su klečala
Tvoji kriminalci oštrili zube
Terajući ih da oborene glave gledaju u zid.
Decu si nam gazio dok su stajala mirno, ćuteći
Neke si proterao u izgnanstvo
Ove što su ostali – špijunirao si
Pratio ih, pretio im, ucenjivao ih
Kad nije vredelo – tukao si ih.
Ali nisu odustala deca
Nismo ni mi.
Danas kada postajemo normalna zemlja, kada dajemo časnu građansku reč da ćemo poštovati zakone ove zemlje i njen Ustav, biti verni istini i pravdi, slavimo dan koji je početak nove Srbije, one koja će biti pristojno mesto za svakog njenog čestitog građanina, u kojoj će svako biti na mestu koje mu pripada.
Kriminalci, ergo, u zatvorima.
Ako nisi shvatio 25. oktobra 2026.
Ovog 17. novembra – najzad imaš crno na belo:
Sad znaš ko smo mi.
A ti, koji si sve svoje na – znaš li ti ko sam ja – izgradio, odmori, brate, malo
I odjebi najzad u troskocima!
(Javni servis, foto. Autonomija)

STUPS: Rebrending